Univerzitet umetnosti u Beogradu
Interdisciplinarne umetničke doktorske studije
Digitalna umetnost
Interdisciplinarne umetničke doktorske studije
Digitalna umetnost
Doktorski umetnički projekat
EHO KRATKIH SLIKA
(igrano-animirani kratki film, u interakciji sa publikom)
EHO KRATKIH SLIKA
(igrano-animirani kratki film, u interakciji sa publikom)
Autor:
mr Snežana Trstenjak бр. инд. в-18/0 |
Mentor: Jelica Đokić
redovni profesor Fakulteta dramskih umetnosti |
|
Ovo su poslednja dva sajta
koja su korišćena u komunikaciji sa publikom |
Ovde možete pogledati
rad u celini |
|
Abstrakt
Doktorski umetnički projekat ima za cilj studiju, pregled i raspravu o: poziciji digitalne tehnologije i digitalnog kratkog filma, ali i umetnosti uopšte u savremenom društvu i istorijskom trenutku. Koncept se oslanja na komunikaciju multimedijalnog umetničkog projekta sa publikom kao unapređenju interakcije umetnik-publika.
Predstavlja se razvoj i izlaganje umetnosti u digitalnoj sferi, prihvatanju digitalnih tehnologija u modernoj umetnosti i tehničko-kreativnim transformacijama različitih etapa života kratke umetničke forme od reči, stiha, crteža, digitalne slike do kratkog digitalnog filma. Delo-skup radova na internetu je po strukturi interaktivna digitalna animacija u novomedijskom umetničkom delovanju a u svom estetsko poetskom smislu je inspirisano HAIKU poezijom. Interakcija je ovde dvosmerna komunikacija u kojoj imamo mogućnost uticaja oba učesnika (umetnika i publike) na tok i ishod projekta.
Poseban motiv ovog rada je da se formiranjem reprezentativnog uzorka „gostujućih radova“ uradi analiza pristupa i načina kreiranja digitalne umetničke sfere, a naknadno izvrši i komparacija ovih dela sa mojim radom kao i preispitivanje idejnih, stvaralačkih i tehničkih procesa koje sam prošla kreirajući ovaj doktorskih projekat.
Doktorski umetnički projekat ima za cilj studiju, pregled i raspravu o: poziciji digitalne tehnologije i digitalnog kratkog filma, ali i umetnosti uopšte u savremenom društvu i istorijskom trenutku. Koncept se oslanja na komunikaciju multimedijalnog umetničkog projekta sa publikom kao unapređenju interakcije umetnik-publika.
Predstavlja se razvoj i izlaganje umetnosti u digitalnoj sferi, prihvatanju digitalnih tehnologija u modernoj umetnosti i tehničko-kreativnim transformacijama različitih etapa života kratke umetničke forme od reči, stiha, crteža, digitalne slike do kratkog digitalnog filma. Delo-skup radova na internetu je po strukturi interaktivna digitalna animacija u novomedijskom umetničkom delovanju a u svom estetsko poetskom smislu je inspirisano HAIKU poezijom. Interakcija je ovde dvosmerna komunikacija u kojoj imamo mogućnost uticaja oba učesnika (umetnika i publike) na tok i ishod projekta.
Poseban motiv ovog rada je da se formiranjem reprezentativnog uzorka „gostujućih radova“ uradi analiza pristupa i načina kreiranja digitalne umetničke sfere, a naknadno izvrši i komparacija ovih dela sa mojim radom kao i preispitivanje idejnih, stvaralačkih i tehničkih procesa koje sam prošla kreirajući ovaj doktorskih projekat.
Uvod
Kao znak zahvalnosti za podsticaj i veru u projekat EHO KRATKIH SLIKA, svoj rad posvećujem SVOM OCU i dragim prijateljima koji na žalost nisu više među nama, Nikoli Ivaniću, gospođi Vidanki Mišić i gospodinu Vidu Vukasoviću.
U savremenoj sferi oblikovanja umetničke misli, digitalni kratki film i animacija čine sredstvo izražavanja emocija i osećanja, iskonsku potreba umetnika da se otelotvori, da komunicira, iskaže svoj sud i prenese svoje mišljenje.
Digitalni kratki film predstavlja sponu koja teži da premosti jaz između umetničke apstrakcije i ograničenja koja postavlja novo vreme sa novim zahtevima i tehnologijama, odnosno potrebom da novi mediji budu mesto prezentacije rada ali sa proširenom funkcijom i ulogom u vidu komunikacijske platforme. Da li su to samo ograničenja ili i prošireni spektar mogućnosti, naročito u fazi povratne informacije od strane publike, koja je zamišljena kao deo finalnog rada, pokazao je ovaj umetnički projekat.
Ograničenost digitalnog filma je paradoksalno formalna i stilska neograničenost koja često dovodido perceptivnog, emotivnog i saznajnog zasićenja posmatrača. Forma i sadržajnost kratkog digitalnog filma prevazilazi ova ograničenja stvarajući pogodan medijum za tehnički i poetski pristup umetnika u korišćenju narativni, izražajnih, prezentacionih i događajnih potencijala animacije i filma za istraživanje na bazi programabilnosti i interaktivnosti.
Druga pitanja su bila vezana za popularizaciju umetnosti kroz komunikaciju preko interneta, kroz elektronske tehnologije i medije koje otvaraju neslućene mogućnosti umetničkog izražavanja, pre svega u domenu stvaranja novih filmskih struktura. Tako sam se odlučila za delo koje je po strukturi interaktivni multimedijalni animirani projekat u novom medijskom umetničkom delovanju, a u svom estetsko poetskom smislu inspirisan istraživanjem razvoja reči – poezije, konkretno haiku poezije, uz priključenje crteža /HAIGE/ do animiranih sekvenci. Situacija na polju novih medija, tehničko-tehnoloških mogućnosti i dostignuća, obećava transformaciju i preobražaj.
Najznačajnije iskustvo, meni kao umetniku, leži u samom procesu stvaranja. Kako je ovaj projekat podrazumevao uključenje raznih kreativnih ljudi, moram istaći koliko su me obogatili sati i dani u kontaktu sa mnogim mladim ali i iskusnim umetnicima, . Sve te ljude sada ne mogu nazvati samo publikom i interakcijom između publike i mene, već ih od srca nazivam prijateljima projekta Eho Kratkih Slika.
Ujedno zahvaljujem svojoj mentorki, profesoru dr Jelici Đokić, što mi nije dozvoljavala da posustanem i zadovoljim se jednostavnijim rešenjima, tako da je svojim pedagoškim iskustvom oblikovala i mene i ovaj doktorski umetnički projekat.
Kao znak zahvalnosti za podsticaj i veru u projekat EHO KRATKIH SLIKA, svoj rad posvećujem SVOM OCU i dragim prijateljima koji na žalost nisu više među nama, Nikoli Ivaniću, gospođi Vidanki Mišić i gospodinu Vidu Vukasoviću.
U savremenoj sferi oblikovanja umetničke misli, digitalni kratki film i animacija čine sredstvo izražavanja emocija i osećanja, iskonsku potreba umetnika da se otelotvori, da komunicira, iskaže svoj sud i prenese svoje mišljenje.
Digitalni kratki film predstavlja sponu koja teži da premosti jaz između umetničke apstrakcije i ograničenja koja postavlja novo vreme sa novim zahtevima i tehnologijama, odnosno potrebom da novi mediji budu mesto prezentacije rada ali sa proširenom funkcijom i ulogom u vidu komunikacijske platforme. Da li su to samo ograničenja ili i prošireni spektar mogućnosti, naročito u fazi povratne informacije od strane publike, koja je zamišljena kao deo finalnog rada, pokazao je ovaj umetnički projekat.
Ograničenost digitalnog filma je paradoksalno formalna i stilska neograničenost koja često dovodido perceptivnog, emotivnog i saznajnog zasićenja posmatrača. Forma i sadržajnost kratkog digitalnog filma prevazilazi ova ograničenja stvarajući pogodan medijum za tehnički i poetski pristup umetnika u korišćenju narativni, izražajnih, prezentacionih i događajnih potencijala animacije i filma za istraživanje na bazi programabilnosti i interaktivnosti.
Druga pitanja su bila vezana za popularizaciju umetnosti kroz komunikaciju preko interneta, kroz elektronske tehnologije i medije koje otvaraju neslućene mogućnosti umetničkog izražavanja, pre svega u domenu stvaranja novih filmskih struktura. Tako sam se odlučila za delo koje je po strukturi interaktivni multimedijalni animirani projekat u novom medijskom umetničkom delovanju, a u svom estetsko poetskom smislu inspirisan istraživanjem razvoja reči – poezije, konkretno haiku poezije, uz priključenje crteža /HAIGE/ do animiranih sekvenci. Situacija na polju novih medija, tehničko-tehnoloških mogućnosti i dostignuća, obećava transformaciju i preobražaj.
Najznačajnije iskustvo, meni kao umetniku, leži u samom procesu stvaranja. Kako je ovaj projekat podrazumevao uključenje raznih kreativnih ljudi, moram istaći koliko su me obogatili sati i dani u kontaktu sa mnogim mladim ali i iskusnim umetnicima, . Sve te ljude sada ne mogu nazvati samo publikom i interakcijom između publike i mene, već ih od srca nazivam prijateljima projekta Eho Kratkih Slika.
Ujedno zahvaljujem svojoj mentorki, profesoru dr Jelici Đokić, što mi nije dozvoljavala da posustanem i zadovoljim se jednostavnijim rešenjima, tako da je svojim pedagoškim iskustvom oblikovala i mene i ovaj doktorski umetnički projekat.